Istraži

Istraži

1. Istraživanje: Što se to zbiva u kokošjem jajetu?

Potrebno pripremiti: dvije čaše, octenu kiselinu (3 dL), destiliranu vodu (4 dL), kuhinjsku sol (otprilike 4 žlice), dva sirova kokošja jaja, ravnalo, vodootporni flomaster, iglicu.

Istraživačko pitanje:Što se događa s jajetom uronjenim u destiliranu vodu? Što se događa ako je uronjeno u otopinu slane vode nakon što mu se otopi ljuska?

Tijek istraživanja:

a) Oba jajeta ostavi 24 sata uronjena u octenu kiselinu.

b) Izvadi jedno jaje i stavi ga u čašu 1 u kojoj je otprilike 1,5 dL destilirane vode, i to tako da voda prekrije jaje. Označi visinu stupca vode. 

Promjene visine stupca vode bilježi nakon jednog sata, 12 sati i nakon 24 sata. Također promatraj i promjene koje se događaju s jajetom (oblik i veličinu jajeta).

c) U čaši 2 pomiješaj preostalu vodu s kuhinjskom soli tako da otopina bude zasićena ( kad se sol počne taložiti na dnu čaše). U čašu dodaj jaje i zabilježi visinu stupca vodene otopine. 

Promjene visine stupca vode bilježi nakon jednog sata, 12 sati i nakon 24 sata. Promatraj i promjene koje se događaju s jajetom (oblik i veličinu jajeta).

d) Nakon što su jaja odstajala u čašama s tekućinama, analiziraj rezultate pokusa i opiši ih.

Analiziraj rezultate i donesi zaključke.

1. Što se dogodilo s ljuskom jajeta nakon što je odstajalo u octenoj kiselini? Objasni odgovor.

______________________________

2. Objasni promjene razine vode u čaši 1 i čaši 2.

______________________________

3. Objasni promjene u izgledu jaja nakon određenog vremena. ______________________________

4. Probuši iglicom opnu jajeta koje je bilo u čaši 1. Što možeš uočiti?

______________________________

5. Koji se proces zbivao i u jednom i u drugom pokusu?

______________________________

6. Rezultate istraživanja, promjene stupaca vode u određenim vremenskim intervalima u jednom i drugom pokusu prikaži grafički koristeći se računalom ili milimetarskim papirom. 

2. Povijest mikroskopa - Zanima li te nešto više o povijesti mikroskopa, pročitaj ovaj tekst, odgovori na pitanja, te potraži dodatne podatke na internetu!

Još u 13. stoljeću ljudi su znali brusiti leće za naočale. U 16. stoljeću Nizozemac Zacharias Janssen konstrurirao je jednostavni mikroskop koji se sastojao od dvije leće: sabirne koja je predstavljala objektiv i rastresite koja je predstavljala okular. Godine 1665. Britanac Robert Hooke prvi je koristio umjetni izvor svjetlosti za osvjetljenje predmeta i time poboljšao mikroskop koji je povećavao promatrani objekt samo 30 puta. On je džepnim nožićem izrezao tanke komadiće pluta i promatrao ih svojim mikroskopom. Utvrdio je da se pluto sastoji od mnoštva malih ograđenih prostora poput pčelinjih saća i nazvao ih cellulae što je današnji naziv za stanicu. Nekoliko godina kasnije, nizozemski trgovac Antony van Leeuwenhoek proizvodio je ručno ulaštene leće koje su povećavale do 300 puta stoga je on prvi čovjek koji je promatrao žive stanice (krvne stanice, spermije, jednostanične organizme i sl.) pod povećanjem. 

Prošlo je više od stotinu godina prije nego što su usavršene leće i bolja razlučivost dovele do toga da se mogu uočiti strukture veličine samo 1 mikrometar. Primjena mikroskopa u različitim granama znanosti i tehnike dovela je do toga da danas imamo različite tipove mikroskopa poput polarizacijskih, fluorescencijskih, rengenskih, ultraljubičastih i sl. Za razliku od navedenih optičkih mikroskopa, elektronski mikroskop umjesto elektromagnetskog zračenja koristi snopove elektrona, a umjesto optičkih leća koristi električna i magnetska polja. Izumio ga je Ernst Ruska j u Njemačkoj 1933. godine. Elektronski mikroskop ima oko 100 puta veću moć razlučivanja od svjetlosnog mikroskopa tako da povećanje iznosi do 100 000 puta, u usporedbi s povećanjem od 1000 do 1500 puta kod svjetlosnog mikroskopa.


Na temelju pročitanog teksta odgovori na pitanja.

1. Tko je prvi upotrijebio pojam koji koristimo i danas za naziv osnovne jedinice živih bića? 

2. Objasni razliku između optičkog mikroskopa i elektronskog mikroskopa.

3. Poveži otkriće elektronskog mikroskopa s otkrićem ribosoma.

3. Stanična teorija - Zanima li te nešto više kako je došlo do stanične teorije, pročitaj ovaj tekst, odgovori na pitanja, te potraži dodatne podatke na internetu!

Utemeljitelji stanične ili celularne teorije bili su njemački prirodoslovci, botaničar Schleiden i zoolog Virchow opažanjem da svaka stanica nastaje diobom iz postojeće stanice i taj je zaključak sažeo u danas poznati izraz Omnis cellula ex cellula koji u prijevodu znači da sve stanice potječu iz prethodno postojećih stanica.

1. Što podrazumijeva stanična teorija?

2. Koji organizmi zbog svoje građe i organiziranosti odstupaju od stanične teorije. Objasni!

3. Navedi nekoliko činjenica kojima se mogu opisati zajednička svojstva svih stanica.

Schwann koji su u 19. stoljeću temeljem promatranja zaključili da su biljke i životinje izgrađene od stanica. Stanična ili celularna teorija kaže da je stanica temeljna jedinica života odnosno strukturna ili funkcionalna jedinica živih bića te da se svi organizmi sastoje od jedne ili više stanica. Njihovu teoriju nadopunio je, dvadesetak godina kasnije, njemački patolog. 

4. Zanima li te više o dijelovima stanice klikni sljedeće poveznice.

Pojmovnik

Pojmovnik

bakterijska stanica – stanica koja gradi bakterije, nema formiranu jezgru, osnovni dijelovi: citoplazma, ribosomi, stanična membrana, stanična stijenka

biljna stanica – osnovna građevna jedinica biljaka, glavni dijelovi: citoplazma, jezgra, kloroplasti, mitohondriji, mreža kanalića, ribosomi, velika vakuola, stanična membrana, stanična stijenka 

citoplazma – dio stanice, ispunjava unutrašnjost stanice; u njoj se nalaze mnoga različita stanična tjelešca i zbivaju se različiti procesi

difuzija – fizikalni proces kretanja čestica iz područja gdje ih ima više u područje gdje ih je manje pri čemu stanice ne troše energiju

jednostanični organizmi – organizmi građeni samo od jedne stanice; to su arheje, bakterije, većina protista i jednostanične gljive

jezgra – najveće stanično tjelešce; sadržava nasljednu tvar – molekulu DNA; obavijena je ovojnicom s mnogim otvorima; upravlja svim zbivanjima u stanici

kloroplasti – stanična tjelešca puna zelene boje klorofila; u njima se zbiva proces fotosinteze 

mitohondriji – okruglasta i duguljasta tjelešca u stanici; u njima se zbiva stanično disanje i oslobađa energija

mnogostanični organizmi – organizmi građeni od velikog broja stanica, sve biljke, životinje i ljudi, te neke gljive i alge

mreža kanalića – sustav cjevčica u stanici koji se proteže od jezgrine ovojnice po citoplazmi sve do membrane stanice; kanalići bliži jezgri pokriveni su ribosomima

osmoza – difuzija vode kroz staničnu membranu; voda putuje iz područja gdje je ima više u područje gdje je ima manje sve do trenutka kad se koncentracije otopina u stanici i oko nje ne izjednače

ribosomi – čestice u stanici, mogu biti vezani na mrežu kanalića ili se mogu nalaziti slobodno u citoplazmi; imaju važnu ulogu u stvaranju bjelančevina

stanična membrana – dio stanice, tanka opna koja razdvaja stanicu od okoliša i/ili drugih stanica. Nalazi se na površini životinjske stanice i bakterija te ispod stanične stijenke biljne stanice; polupropusna je

stanična stijenka – dio stanice, obavija staničnu membranu biljne stanice i bakterija; u biljaka je građena od celuloze

stanična tjelešca (organele) – dijelovi stanice koji se nalaze u citoplazmi stanica; npr. jezgra, mitohondriji, kloroplasti i dr.

trajna tkiva biljaka – tkiva specijalizirana za obavljanje različitih uloga, razlikujemo: osnovno, pokrovno, potporno i provodno tkivo

tvorna tkiva biljaka – tkiva koja omogućuju rast biljke

velika vakuola – dio stanice, ispunjena je staničnom tekućinom (vodom u kojoj su otopljene mineralne i druge tvari); nalazi se unutar biljne stanice 

životinjska stanica – osnovna građevna jedinica životinja, glavni dijelovi: citoplazma, jezgra, mitohondriji, mreža kanalića, ribosomi, stanična membrana

Provjeri znanje

Provjeri znanje

Sažetak

Sažetak

Biolozi stanice proučavaju mikroskopom. Dijelovi su stanice: stanična membrana, citoplazma, jezgra, vakuola, mreža kanalića, ribosomi, mitohondriji i kloroplasti. Živa bića mogu biti građena od jedne stanice (jednostanični organizmi) ili više njih (mnogostanični organizmi). Za stanice je važan je odnos volumena i površine preko koje se zbivaju procesi izmjene tvari. Stanice živih bića izmjenjuju tvari putem stanične membrane procesima difuzije i osmoze. U mnogostaničnih organizama stanice se udružuju u tkiva, različita tkiva čine organe, oni organske sustave, a organski sustavi organizam kao cjelinu.

Vizualno+

Vizualno+

Kako su građena živa bića

Stanica

Osnovna jedinica života svih živih bića jest stanica.

Čovjek gleda drveće i razmišlja

Ima li tijelo biljke i čovjeka istu građu?

Vegetacijski vršak korijena

Koje tkivo raspoznaješ na ovoj slici?

Kora

U koje tkivo možeš svrstati koru drveta?

Prerez stabljike viđen mikroskopom

Koje vrste tkiva možeš uočiti na slici?

Ameba
Euglena
Zanimljivosti

Zanimljivosti

Kloroplasti i mitohondriji sadrže vlastitu DNA molekulu. 

Staničnu stjenku biljaka i algi gradi celuloza, gljiva hitin, a kod bakterija je to murein.

Za transport nekih većih molekula preko stanične membrane potrebna je energija.

Nojevo jaje

Znaš li da je najveća stanica nojevo jaje. To je ujedno i najveće jaje od svih životinja na svijetu. Ono ima masu oko 1,900 grama i 24 puta je veće od kokošjeg jajeta.

Papučica

Jednostanične životinje poput papučice imaju kontraktilne vakuole koje reguliraju količinu vode u stanici. Njih vidiš na slici papučice poput zvijezde. Kad je jedna kontraktilna vakuola napunjena druga je prazna i tako naizmjenično.