Istraži

Istraži

1. Ugljikohidrati

2. Bjelančevine

3. Masti

4. ŠTO I KAKO JESTI?

Hrana našem tijelu osigurava energiju, izgrađuje ga i štiti od različitih bolesti. Energiju prijeko potrebnu za različite tjelesne funkcije poput disanja, rada srca i mozga, izgradnju tijela, metabolizam, kretanje i slično dobivamo od ugljikohidrata, bjelančevina i masti koje unesemo hranom.
Koliko energije trebamo? 

Tablica 1. Preporučeni dnevni unos energije

Preporučeni dnevni unos energije odnosi se na zdrave osobe koje se bave umjerenom tjelesnom aktivnošću. Brojni čimbenici utječu na razinu potrošnje energije. Za zdravlje organizma izuzetno je važno biti u energijskoj ravnoteži, tj. da unos energije bude jednak njegovoj potrošnji. Neravnoteža između unosa i potrošnje rezultira dobitkom ili gubitkom na tjelesnoj masi (debljanje ili mršavljenje). Dugotrajni nedovoljan ili prekomjeran unos energije može ozbiljno, pa čak i trajno ugroziti zdravlje, a djeca i mladi su naročito osjetljivi.

Je li svejedno koju hranu jedemo ?
Hrana koju jedemo sadržava različitu količinu energije ovisno o tome koliko u svom sastavu ima ugljikohidrata, masti i bjelančevina.
Energiju izražavamo u kalorijama (kcal) ili kilođulima (kJ), a njihov odnos je takav da je 1 kcal jednak 4,18 kJ.

Masti nam daju najviše energije, 1g masti daje 9 kcal (38kJ) u odnosu na 1 g ugljikohidrata i bjelančevina koji daju 4 kcal (17kJ). Neka hrana može biti energijski bogata, poput ulja, margarina ili maslaca, slastica ili grickalica, brze ili pržene hrane koje sadrže mnogo masti, soli i/ili šećera. Ako u svojoj prehrani imamo mnogo energijski bogatih namirnica, a manje smo tjelesno aktivni, tijelo će višak energije od hrane pospremiti u  masno tkivo te te ćemo se tako udebljati. Međutim, treba znati da nisu sve hranjive tvari, sve vrste masti (zasićene ili mono- ili poli-nezasićene masne kiseline), ugljikohidrata (jednostavni ili složeni) ili bjelančevina nutricionistički jednake. Tako hrana koju jedemo može biti „visoke ili niske energijske gustoće“, a može biti i „visoke ili niske nutritivne gustoće“. Primjerice, „hrana visoke energijske gustoće je „bogata šećerima i mastima, a istodobno može sadržavati malo hranjivih tvari zbog čega se ista smatra „nutritivno siromašnom“. Industrijski proizvedene slastice i grickalice te razni zaslađeni napitci spadaju u ovu kategoriju i često su djeci omiljena hrana, zastupljena u svakodnevnoj prehrani. Takva hrana može biti bogata i solima, zasićenim mastima i trans-masnim kiselinama, te raznim aditivima i konzervasima za koje se pokazalo da mogu biti štetnima za zdravlje. Svakodnevno konzumiranje takve hrane u kombinaciji s nedovoljnom tjelesnom aktivnosti može uzrokovati debljanje, ali izazvati i pojavnost kroničnih nezaraznih bolesti (visoki krvni tlak, srčano-žilne bolesti, šećerna bolest). S druge strane, postoji jako puno namirnica koje su bogate hranjivim tvarima, koje su „visoke nutritivne gustoće“ poput voća, povrća, mahunarki i žitarica, mlijeka, riba, sjemenki, orašastih plodova. Preporuča se svakodnevno jesti dovoljno svježeg voća, povrća i žitarica te smanjiti unos hrane „visoke energijske gustoće“ kako bismo spriječili debljanje te pojavnost kroničnih nezaraznih bolesti poput šećerne bolesti, raznih srčano-žilnih bolesti, osteoporoze, nekih oblika raka.

Na temelju pročitanog teksta odgovori na pitanja.

1) Zašto je važno da organizam bude u energijskoj ravnoteži?

2) Je li hrana visoke energijske gustoće uvijek i visoke nutritivne gustoće?

3) Promotri tablicu – Preporučeni dnevni unos energije i odgovori jesu li energijske potrebe djevojčica i dječaka jednake. Objasni zašto je tome tako.

4) Navedi nekoliko namirnica koje su visoke nutritivne gustoće.

5. Zašto bi u tvojoj prehrani industrijski proizvedene slastice, zaslađeni sokovi i grickalice trebale biti zastupljene u minimalnim količinama?

5. VOLIM ŠKOLJKAŠE

Istraži zbog čega školjkaši mogu biti opasni?


Školjkaši filtriraju dnevno u odnosu na njihovu masu vrlo velike količine vode tako da je onečišćenje mesa školjkaša uvjetovano onečišćenjem njihove životne sredine. Podložni su fizikalnom, kemijskom i biološkom onečišćenju i stoga valja biti vrlo oprezan pri njihovoj konzumaciji. 

Bakterijsko onečišćenja školjkaša može biti uzrokovano bakterijom Clostridium botulinum – anaerobna bakterija koja stvara jedan od najjačih neurotoksina čije već vrlo male količine mogu biti smrtonosne. Često se u školjkašima pronalaze  i  Escherichia coli i Streptococcus faecalis - bakterije koje normalno žive u crijevu čovjeka, ali izvan njega izazivaju kod ljudi značajne zdravstvene probleme. Bakterija – Salmonella, koja uzrokuje teške proljeve također se može naći u školjkašima. Veliki se broj bakterija razmnožava u mesu školjkaša i tijekom njihove pohrane pri temperaturi od 0 do -5°C . Virusno onečišćenje školjkaša moguće je i kod bakteriološki „čiste školjke“ tako da se mogu javiti oboljenja poput gastroenteritisa ( upala sluznice želudca, tankog i debelog crijeva) i hepatitisa kod konzumacije školjki koje uglavnom dolaze iz lučkih područja . Školjkaši mogu biti onečišćeni i teškim metalima (Pb, Cd, Hg, metil-Hg, As kao i Fe, Zn, Cu), radioaktivnim izotopima, kao i herbicidima, insekticidima i dr.

Pojmovnik

Pojmovnik

enzimi  kemijske tvari koje ubrzavaju kemijske reakcije, a pritom se ne mijenjaju i ne troše

hranjive tvari – sastojci namirnica u hrani; bjelančevine, masti, ugljikohidrati, mineralne tvari, vitamini

Provjeri znanje

Provjeri znanje

Sažetak

Sažetak

Probavni sustav čini probavni kanal: usta, ždrijelo, jednjak, želudac, tanko i debelo crijevo i crijevni otvor. Probavne su žlijezde slinovnice i gušterača koje proizvode probavne sokove s enzimima, i jetra koja obrađuju hranjive sastojke koje je upilo tanko crijevo. Probava je složen proces mehaničke i kemijske razgradnje hrane. Hrana je izvor energije. Probava počinje u ustima, dio se događa u želudcu, ali se najveći dio razgradnje događa u tankom crijevu. Razgrađeni sastojci hrane upijaju se u krvotok crijevnim resicama tankog crijeva. U debelom se crijevu iz neprobavljenih ostataka hrane upija voda i stvara izmet. Sastojci naše hrane jesu ugljikohidrati, bjelančevine, masti, vitamini, mineralne tvari i voda. Kemijski su elementi koji sudjeluju u izgradnji i obavljanju raznih uloga u organizmu tzv. biogeni elementi Mg, C, H, O, P, K, I, N, S, Na, Ca, Fe, a živa ih bića unose hranom.

Vizualno+

Vizualno+

Probavni sustav djeteta

Probavni sustav čine probavni kanal i probavne žlijezde.

Okusni pupoljci na jeziku

Koja je uloga okusnih pupoljaka jezika? 

Rendgenska slika zuba

Koja je uloga zuba? Na rendgenskoj se snimci vidi da su zubi izrasli iz gornje i donje čeljusti zuba. Oni su živi organi jer su opskrbljeni krvnim žilama i živcima.

Crijevne resice

Crijevne resice povećavaju unutarnju površinu tankog crijeva što je dodatna prilagodba kako bi lakše i bolje upijale hranjive tvari. 

Debelo crijevo

Probavilo završava debelim crijevom. U njemu se upija voda i formiraju fekalije.

Hrana

Sve što pojedemo u jednom danu, bilo sirovo, kuhano ili pečeno, nazivamo hranom.  

Djelovanje enzima
Probavni sustav
Zanimljivosti

Zanimljivosti

2. Grkljanski poklopac zatvara dišni put dok gutamo. Pri gutanju sline ili zalogaja hrane može se dogoditi da umjesto u jednjak sve krene u dušnik, jer se grkljanski poklopac ne zatvori. To se obično događa osobama koje brzo jedu, koje pričaju i smiju se za vrijeme jela ili osobama s poremećenom funkcijom gutanja. Na našu sreću, to izazove snažan kašalj pri čemu snažnom strujom zraka izbacujemo, iskašljavamo zalutali komadić hrane ili sline iz dušnika.

3. Sigurno su nekima od vas već rekli da ima “dugačak jezik”, no najduži jezik po Guinnessovoj knjizi rekorda je jezik od 10,1cm. Duljina jezika se mjeri od njegova korijena do vrha, a u prosjeku iznosi 8,5 cm za muškarce te 7,9 cm za žene.